|
| |
|
PRVE
RIJEČI |
|
Razvoj
govora je usklađen sa razvojem vještina igre.
Obično se prve riječi
javljaju oko prvog rođendana i to su jednostavne oznake predmeta,ljudi,životinja koje
su teško razumljive ali su dijetetu važne.
Dijete polako
usvaja jednu do dvije nove riječi svakog mjeseca. Obzirom da je pamćenje riječi
koje razumije dobro dijete će sa dvije
godine koristi oko 200 riječi. Ipak sve što govori odnosi se na sadašnje vrijeme «sada« i «ovdije«. Govor je više
telegrafski i koristi samo one riječi kojima će reći ono što želi.
Učenje jezika nije
samo učenje riječi , nego i kombinovanje riječi
u rečenice, glagolske oblike, imenice, zemjenice, množinu i jedninu. Napredovanje je
brzo i usvajanje pravila govora ide jednim redosljedom. U trećoj godini teško je
izačunati sa kojim brojem riječi raspolaže i već počinje koristiti i buduće
vrijeme, pravi rečenice sa pet do šest riječi.
Primjeri dobrog učenja
jezika je razgovor majke ili oca sa
dijetetom. Koristeći jezik koji je malo ispred dijetetovog podstiću dijete da ostvari
napredak. Dobar metod učenja je kada se
dijetetu dozvoli da odabere o čemu će pričati.
|
|
|
DIJECA U DVOJEZIČNOM OKRUŽENJU
Dijeca koja odrastaju u sredini u kojoj se govore dva jezika manje su izložena pojedinačnim
jezicima
Mala bilingvalna dijeca ne mogu da odvoje dva jezika. Koriste oba u jednoj rečenici i lakše
im je da pozajmljuju riječi. Dijeca mješaju jezike zato što nemaju dovoljno veliki
vokabular u jednom ili oba jezika da bi izrazili što žele.
To je normalan razvoj u dvojezičnom okruženju. Roditelji mogu obezbjediti da
dijete savlada oba jezika tako što će podijednako govoriti
oba jezika. Ipak posebno posvetiti pažnju jeziku koji se ne govori u zajednici. |
|
|
DIJETE
PRIČALICA
Dijeca imaju urođeni
nagon da uče govoriti. Potrebno je da roditelji prihvate dijetetov govor i
ohrabruju ga da govori. Kako se trogodišnjakovo znanje proširuje, na jednu riječ
koju je ranije izgovarao, dodaje nove riječi i govor se razvija ubrzano.
Dok se sa dvije godine još uvijek
oslanja na starijeg člana porodice da objasni značenje njegovih riječi, sa
tri godine je sposobno da prenese složenije
misli. Sa tri godine prelazi u pričljivog člana porodice,ponekada se čini da brblja
bez prestanka. Počinje koristiti i zamjenice i razumije značenje riječi « moje « ,
kroz to izražava i svoje želje.Nekada se desi da su misli brže od jezika pa u sred rečenice
zaboravi šta je htjelo reći. Dobro je tada da uskoče roditelji i pomognu u riječima
koje mu nedostaju.
Izgovaranje riječi ne
mora biti tačno, jer dijete ne imitira govor odraslih, ono ima svoja pravila.
Insistiranje na pravilnom govoru može usporiti jezični
razvoj.Učenje jezika je aktivan proces i što se dijete više ohrabruje da odgovara na
pitanja sve će više napredovati .Kada drugi prepoznaju njihove sve veće sposobnosti i
dijeca postaju samopouzdanija .
Roditelji vole da
upoređuju govorne sposobnosti svog dvo i trogodišnjaka
sa drugim vršnjacima . Međutim, u tom uzrastu postoje velike razlike u vještini
govora i ne znači da je govorljivije dijete i
pametnije.
Opšte je pravilo da
diječaci progovore kasnije od dijevojčica, ali do školskog uzrasta se razlika izgubi.
|
|
|
SAVJETI
RODITELJIMA
 |
dijete uči riječi ponavljanjem , treba ga podsticati na
ponavljanje, |
 |
praktikujte opušteni razgovor
ugodanan za dijete, |
 |
roditelji treba da uče
dijete značenju pojedinih riječi, |
 |
prilikom razgovora pokažite
dijetetu predmet o kojem
razgovarate, |
 |
ukoliko želi taj predmet potrudit će se i da ponavlja
naziv predmeta, |
 |
što više odgovarate na
pitanja ,ohrabrujete dijete da govori, |
 |
roditelji moraju slušati
dijete , tako će ono naučiti da
sluša roditelje , |
 |
slikovnice pomažu da nauči riječi na zabavan način, |
 |
važno je da stariji razumiju
dijetetov govor, i da ne prave
ispravke sadržaja rečenice, |
 |
odgovor starijih mora
biti ispravan, jer će na kraju dijete koristiti taj model, |
 |
svakodnevno čitanje pomaže
dijetetu da proširi svoj riječnik
i znanje, |
 |
kada su drugi velikodušni prema njima
dijeca uče da dijele –prenjeti. |
|
|
 |
upoređuju dijecu u vještini govora, |
 |
stalno ispravljaju
dijetetov izgovor , |
 |
da nakon jednom izgovorene riječi očekuju da je
dijete
zapamti, |
 |
da čitaju duge priče tako da
dijete gubi interes, |
 |
imitiraju
dijete u nepravilnom izgovoru |
|
|
|
POMOĆ DIJETETU KOJE IMA POTEŠKOĆE U
GOVORU
Ne treba dopustiti da
dijete koje ima poteškoća u govoru zapadne u izolaciju. Dijete koje govori malo ili
nikako roditelji treba stalno da podstiću na govor. |
|
|
SAVJETI RODITELJIMA
 |
za početak odaberite najjednostavnije
riječi i glasove( p,b,v), |
 |
u razgovoru
koristite kratke i jednostavne rečenice, |
 |
ponavljajte nazive predmeta i podstičite
dijete da vas
oponaša, |
 |
ukoliko izgovori pogrešno jedno slovo ponovite cijelu riječ, |
 |
kada uspije u izgovoru pomilujte ga i pohvalite , |
 |
kada njegov riječnik postane bogatiji podstičite ga da
svoje potrebe iskazuje riječima a ne znacima
|
|
|
|
MUCANJE
Forsiranje i pritisak
na dijete da brže govori,da artikuliše glasove na nivou koje još nije dostiglo, može
imati loš uticaj na razvoj govora. U nastojanju da dostigne to što se od njega traži
dijete će početi mucati. Što je dijete isfrustriranije svojim mucanjem nailazi na više
problema .Mucanje se može javiti između 18
mjeseca i 5 godina. Neka dijeca zamucaju kada pokušavaju da govore brzo,kada su uzbuđena,kada
uče odijednom previše riječi. Većina prerastu taj period bez problema.
O pravom mucanju se može
govoriti ako taj obrazac govora traje duže od dva do tri mjeseca i ometa normalnu
komunikaciju. |
|
|
SAVJET
RODITELJIMA
 |
govorite sa
dijetetom smireno ispravno i polako, |
 |
korisite jednostavan jezik u obračanju
dijetetu, |
 |
najbolji
pristup je da ignorišete mucanje.
|
 |
uz
ovakvu podršku dijete može u potpunosti da se oslobode tog
poremećaja do polaska u školu. |
|
|
|